Teorija elite

U filozofiji, političkim znanostima i sociologiji, teorija elite je teorija države koja nastoji opisati i objasniti odnose moći u suvremenom društvu. Teorija tvrdi da mala manjina, koja se sastoji od članova ekonomske elite i mreža za planiranje politike, ima najveću moć—te je ta moć neovisna o demokratskim izborima.^[1]

Kroz položaje u korporacijama ili u korporativnim odborima, i utjecaj na mreže planiranja politike kroz financijsku potporu zaklada ili položaje u think tankovima ili grupama za diskusiju o politici, članovi "elite" imaju značajnu moć nad korporativnim i vladinim odlukama.

Osnovne su karakteristike ove teorije da je moć koncentrirana, elite su ujedinjene, ne-elite su različite i nemoćne, interesi elita su ujedinjeni zbog zajedničkih pozadina i položaja, a definirana karakteristika moći je institucionalna pozicija.^[2]

Teorija elite protivi se pluralizmu (više od jednog sustava moći), tradiciji koja je naglašavala kako više velikih društvenih skupina i interesa ima utjecaj na različite oblike predstavljanja unutar moćnijih skupina vladara, pridonoseći pristojno reprezentativnim političkim ishodima koji odražavaju kolektivne potrebe društva.

Čak i kada su čitave skupine naizgled potpuno isključene iz državnih tradicionalnih mreža moći (na temelju proizvoljnih kriterija kao što su plemstvo, rasa, spol ili vjera), teorija elite priznaje da se "protuelite" često razvijaju unutar takvih isključenih skupina. Pregovori između takvih obespravljenih skupina i države mogu se analizirati kao pregovori između elita i protu-elita. S druge strane, veliki problem je sposobnost elita da kooptiraju protu-elite.

Demokratski sustavi funkcioniraju na premisi tako da biračko ponašanje ima izravan, zamjetan učinak na ishode politike i da te ishode preferira najveći dio birača. Iznenađujuće je da studij objavljen 2014., koji je povezivao interese birača s političkim ishodima, otkrio da statistička korelacija između to dvoje uvelike ovisi o dohodovnim razredima glasačkih skupina.^[3] Na najnižem dohotku uzorkovanom u podacima koeficijent korelacije dosegnuo je nulu, dok je najviši dohodak dao koeficijent korelacije iznad 0,6. Zaključak je ovog istraživanja bio da postoji snažna, linearna korelacija između prihoda birača i toga koliko često njihovi politički interesi postaju stvarnost. Uzrok ove korelacije još uvijek nije dokazan u kasnijim studijama, ali je aktivno područje istraživanja.

1. ↑ "Theories of American Democracy"
2. ↑ Deric., Shannon. 1. siječnja 2011. Political sociology : oppression, resistance, and the state. Pine Forge Press. ISBN 9781412980401. OCLC 746832550
3. ↑ Gilens, M., & Page, B. (2014). Testing Theories of American Politics: Elites, Interest Groups, and Average Citizens. Perspectives on Politics, 12(3), 564-581. doi:10.1017/S1537592714001595